Postignuti rezultati

Što smo naučile iz ovog projekta?

Ženama je izuzetno koristio grupni rad s psihologom. Njihov napredak se mogao skoro naočigled vidjeti. Ono što je na početku bila skupina pomalo preplašenih i većinom apatičnih žena, izgradila se u skupinu koja je znala što želi i kako to artikulirati. To potvrđuje našu pretpostavku da svakoj osobi treba određena razina i vrsta podrške, i ako je ta podrška prilagođena, ona će dati rezultate.

Tijekom grupnog rada, što na psihološkom osnaživanju a što na osposobljavanjima za pojedinu djelatnost, stvorila se velika povezanost između žena u skupini, pa su grupe postale nešto na što bi s radošću dolazile. Iako to nije bio izravan cilj projekta, društveni život žena iz ciljne skupine se značajno poboljšao.

Redovita komunikacija s ciljnom skupinom je izuzetno važna. Na taj način žene razvijaju predanost projektu i njegovim ciljevima, te dobivaju osjećaj da su važne i da je nekome stalo do njih. Ta komunikacija može biti s cijelom skupinom ili pojedinačna, osobna ili čak u pismenom obliku, ali mora postojati i mora biti redovna. Primijetili smo posebno u kasnijim fazama psihološkog rada s njima da je ženama bilo izuzetno važno znati što se događa s projektom, u kojoj je fazi i kakvi su izgledi za njegov uspješan završetak, odnosno stvarno osnivanje socijalne zadruge.

Rad kao takav mora dobiti na većoj važnosti. Tijekom rada s ciljnom skupinom suočili smo se s krivim predodžbama o tome koliko rad treba biti plaćen, s određenom krutošću što se tiče vrste posla i radnog vremena, te porivom žena da stave svoju sudbinu u tuđe ruke, na taj način izbjegavajući odgovornost za svoju situaciju. Na takvim i sličnim predodžbama treba sustavno raditi, kroz različite segmente. Promjena takvog stava će vjerojatno biti dugoročan proces.

Potrebno je puno intenzivnije promicati ideju socijalnog poduzetništva prema svim dionicima. Sama riječ "socijalno" zbunjuje ljude, koji onda tu vrstu poduzetništva povezuju sa socijalnim uslugama ili "socijalom". U kontaktima s poslodavcima i poduzetnicima shvatili smo da oni, nasuprot pomalo uvriježenom mišljenju, uistinu pokazuju interes za ovakve inicijative, između ostalog i kao dokaz njihovog društveno odgovornog poslovanja. Pojam socijalnog poduzetništva treba dobro objasniti, potkrijepiti objašnjenja konkretnim primjerima iz hrvatske prakse ali i praksi drugih zemalja, te stvoriti zakonodavni okvir za djelovanje takvih poduzeća, kako bi im se olakšao rad i kako bi se one praznine, prouzrokovane radom s nekim skupinama koje možda ne mogu doseći željenu razinu produktivnosti (kao npr. osobe s invaliditetom, psihički bolesnici i sl.), nadopunile, omogućujući daljnji rad takvih poduzeća.